Greška ili lekcija

Veze, zaljubljenost, ljubav… Kako u moru pogrešnih naći pravog? Da li nas svaki pogrešni na kog naiđemo nauči nečemu ili je to još samo jedna greška u nizu grešaka koje pravimo tokom života? Da li se konstantno vraćamo istom ili iz prethodne veze naučimo nešto, da bismo unaprijedili sljedeću? Toliko pitanja postavljamo sebi na koje, često, nemamo adekvatan odgovor. Ili imamo, ali i dalje radimo isto. Idemo glavom kroz zid.

Nekada pomislim da smo destruktivni i defektni i da smo sami sebi najveći neprijatelji. Zašto je to tako?

Nikada nisam imala strah od samoće. U svaku vezu sam ulazila transparentno, bez glume i nekih lažnih emocija. Kada sam se osjećala lijepo, pričala sam o tome; kada nisam – završavala sam. Nisam voljela da budem nesrećna, nikada i ni sa kim. Pored raznih stvari kroz koje sam prolazila u životu i situacija sa kojima sam se borila, nisam željela da mi ljubavne veze budu dodatni problem. To mi je bio neki izlaz. Tu sam željela da nađem mir, sreću, rasterećenje… I, dešavalo se, nalazila sam. Ali, na počecima. A ti počeci su se brzo završavali i vraćala sam se uvijek na staro. Svoju samoću i slobodu. Kada mi neko to uskraćuje, ne mogu biti srećna. Koliko god da se neke stvari promijene u vezi, sloboda mora da postoji.

Ograničenje, bilo koje vrste, uništava svaku želju da ostaneš u vezi. Da, svi će reći, veza je kompromis. I, donekle se slažem. Ali, kako postići kompromis ako neko konstanto kritikuje, ako je neko ljubomoran, ako ti neko ne vjeruje? Odgovor je – nikako. Tu kompromisa nema. Ljubomora je najgora stvar koja postoji u vezi. Ljubomora je odraz nesigurnosti i nepovjerenja. Važno je primijetiti to na vrijeme i iz toga pobjeći, glavom bez obzira. Ne osvrtati se. Jer, to se ne mijenja. Dosta vas će reći, pa mala doza ljubomore treba da postoji… Ko dozira to, koliko je to malo i šta to znači? Nisam osoba koja vjeruje ljudima, sve uzimam sa dozom rezerve, dok nekoga ne upoznam i ne shvatim da je zaslužio moje povjerenje. Ali, nikada nisam bila ljubomorna. Niti sam nekada pravila nekoga ljubomornim. Ne vidim svrhu toga. Ko želi da te slaže – slagaće te. Ko želi da te prevari – prevariće te. Bio ti ljubomoran ili ne. Na te stvari ne možeš uticati ni zatvaranjem u kuću, ni konstantnim provođenjem vremena sa partnerom, ni konstantnim dopisivanjem, ni ograničavanjem izlazaka i sl. Ne postoji način da nekoga promijenimo. Svi ćemo uraditi ono što želimo, kada želimo i s kim želimo. Nema te ljubomore, koja će nekoga spriječiti u tim namjerama. I, onda, šta će nam taj neko. Da nam kvari raspoloženje, iscrpljuje energiju? Ne, hvala. Biram samoću.

Pored ljubomore, još jedna stvar od koje bježim glavom bez obzira je prevara. Nikada nisam shvatala zašto ljudi varaju. Šta time žele da dokažu i kome, zaista ne znam. Ako sa nekom osobom imaš sve i sve ti odgovora, ako si srećan sa istom – zašto je varati. A ako nisi – zašto ostaješ u vezi. To je licemjerno. Možda je i to neki vid nesigurnosti i možda osoba koja vara želi da nahrani svoj ego i da sebi dokaže da može da ima još nekoga, pored osobe koju je izabrao i koju „voli“. Kažem, možda… Jer, zaista, nemam objašnjenje. Prevara podrazumijeva more laži, izmišljanja, negativnih emocija, a čemu sve to vodi… Ničemu. Takve osobe ne zaslužuju da imaju bilo koga, ali, ironično, uvijek imaju. Imaju nekoga koga varaju i osobu sa kojom varaju, ili osobe. Ni to se ne mijenja. Jednom varalica – uvijek varalica. Takvi ljudi su toksični. I, ako se odlučimo da ostanemo sa njima, ugušićemo se u svemu tome. Izgubićemo sebe i prihvatiti da budemo nesrećni do kraja života.

Kada pričam sa prijateljima o vezama, sveprisutna rečenica je: „Ja odlično znam šta neću, ali pojma nemam šta hoću.“ U redu, znamo šta nećemo. Laž, prevaru, bolesnu ljubomoru, negativnu energiju, svađu, nerazumijevanje…

Ali, da se ne lažemo, znamo odlično i šta hoćemo. Pažnju, povjerenje, poštovanje,  dogovor, da nas zagrli kada nam je teško, da nas nasmije kada smo tužni, da bude tu i kada nam je najgore i najbolje, da smo prva misao ujutru i posljednja naveče, da kada pomislimo jedno na drugo – razvučemo osmijeh, da putujemo, da gledamo filmove, da posjećujemo restorane i idemo na romantične večere, ali isto tako i da kupimo pivo i popijemo ga na otvorenom, da provodimo vrijeme sa prijateljima i da se smijemo dok nas stomak ne zaboli…pulVvgGLhQmx

Sada postavljam pitanje, da li stvarno nemate pojma šta hoćete?

Imate, imamo, ali se bojimo da to kažemo, jer se bojimo da to nećemo dobiti. Neostvarena očekivanja su naš latentni strah, ali ako mi ovo možemo da ponudimo, zašto ne bismo i dobili sve u istoj mjeri?

„Uzdizanje“ na tuđim greškama

Ovo je jako komplikovana tema. Ne zato što se o tome nema šta pisati, nego što se može toliko toga napisati, a doći do istog zaključka: „Nije važno šta priča, već ko priča“.

Da, svi smo svjesni toga. Ali, kada saznamo nešto o svojim prijateljima ili o sebi i kada čujemo ko je to nešto rekao, reakcija je uglavnom „Ma šta me briga“. Ali, da li je stvarno tako? Da li istog momenta zaboravimo na to ili dođemo kući i razmišljamo o tome?

Iako smo svjesni sebe i svojih kvaliteta, zapitamo se zašto ljudi to rade? Zašto pričaju ružno o drugim ljudima? Zašto izmišljaju stvari? Zašto su im tuđi životi važni? I ko su zapravo ti ljudi koji to rade?

Iskreno, do sada mi se nije desilo da je o meni pričao ružno neko ko je uspio u životu, ko ima sređen život i ko u istom uživa. Sve su to bili ljudi koji su nezadovoljni, neuspješni i imaju previše slobodnog vremena. Ljudi, koji više slave tuđi neuspjeh, nego vlastiti uspjeh. Takvi ljudi će pričati najgore o svima, samo da bi se „uzdigli“ iznad vlastitih neuspjeha.

I zapitamo se, šta uraditi tim ljudima, da li ima svrhe sa istima voditi borbu i objašnjavati se, da li im uzvratiti na isti način i biti kao oni ili jednostavno nastaviti sa životom kao i do sada? Odgovor je – NE.

Raditi, truditi se, uspijevati, biti bolji od njih i konstantno im plasirati materijal za nove priče – to DA. Jer dok se mi penjemo ka vrhu, oni stagniraju. Dok mi živimo i uživamo u životu, oni su nezadovoljni. I dok nas nije briga za njih, oni vijerno prate svaki naš korak i zadubljuju se u besmisao vlastitog života.

Navešću par primjera iz života i razliku između uspješnih i neuspješnih ljudi, a vi ćete ih svakako prepoznati:

Primjer 1.

Djevojka je dobila posao u nekoj firmi, nakon toga kupila auto, počela da putuje, sredila svoj život onako kako je željela. Učila je, trudila se i radila mnogo da bi to postigla. Naravno, njen uspjeh neće proći neopaženo i imamo dvije varijante:
A: Ljudi koji su srećni zbog djevojke, koji je hvale i smatraju da je zaslužila taj posao.

B: Ljude koji nisu srećni zbog iste i pokušavaju na svaki način da obezvrijede njen uspjeh zlobnim komentarima: „Sigurno je spavala sa glavnim da bi dobila posao“, „Sigurno je u nekoj stranci, pa su joj našli posao, a ona opet spavala sa nekim iz stranke“ i tako u nedogled.

Pitanja: Da li je žensko u obavezi da spava sa nekim da bi dobilo posao? Da li ta ista djevojka nije sposobna dovoljno da uspije, pa mora da spava sa nekim? Da li je moguće da se trud i zalaganje danas ne isplate?

Moji odgovori su ne, ne i ne. Iako, živimo u vremenu kada moraš da budeš član neke stranke ili da imaš nekoga da ti pomogne da nađeš posao, dešavaju se i da neko uspije i mimo toga. U životu ne možemo generalizovati apsolutno ništa.

Svi smo različiti i imamo različite načine borbe za ostvarenje cilja.

Primjer 2.

Momak je dobio posao u nekoj firmi i uradio isto kao i ova djevojka. Komentara naročitih nema. Eventualno stranka, veza/“štela“, ali bez naročite prašine i ne, on nije spavao ni sa kim, on je zaslužio ili je nebitan za bilo kakvu dalju polemiku.

Uočavamo i tu razliku. Žensko, kakvo god da je, diže veću prašinu od muškarca.

Primjer 3.

Slobodna djevojka odlazi sa muškom osobom na piće. Dopadne joj se taj muškarac kao osoba, ali ne želi ništa više sa njim. Jasno mu to predstavi. On, ne bude zadovoljan, ali u moru društvenih mreža, naći će se neka. Međutim, bude povrijeđen, jer je dva puta izašao sa djevojkom i ništa se nije desilo. To je u 21. vijeku neoprostivo (naravno, ironična sam). Plasira priču da je bio sa tom djevojkom. Nažalost, 90% ljudi će mu vjerovati, jer zašto bi išla i pila piće sa njim ako neće ništa. Izgleda da je došlo vrijeme da se to mora znati odmah, bez da upoznaš osobu.

Muškarac – „faca“, „frajer“, nije lažljivac, ne nikako.

Žena – svi pogrdni nazivi, da sada ne nabrajam.

Primjera iz života je mnogo. Poenta je jedna:

Živite svoj život onako kako želite, a ne kako vam vrijeme nalaže. Uživajte, putujte, smijte se, jer na kraju ćete se samo lijepih stvari sjećati.

Da, život je težak. Olakšajte ga sebi. Ne budite ljubomorni na druge, jer nikada ne znate sa čim se neko bori i šta je iza osmijeha.

Budite dobri i pravedni, život sve vrati. Kad – tad.

statusi-za-fb